srijeda, 29.08.2007.
Kajgana
Daklem stvarno. Buuu! Puj puj! Žbljeee! Tu sam. Nažalost. Glava puna doživljaja, a činjenica da ja tipkam i sjedim pred kompom i pišem opet neke gluposti na blogu je super, ali opet nije, jer to znači da sam u ZG-u, a ne tamo, a ni Tamo, a pogotovo ne TAMO di mi bilo najnaj, dok tu visi i jedan stanoviti tamo, za kojim uzdišem i koji ne izlazi iz glave, iz koje bi ova rečenica mogla prevršiti sve rekorde zato na vrijeme stavljam točku, iako ne onu Grande finale, nego samo jednu za kraj ovog prvog dijela, tako reći, uvoda, dakle sad stvarno točka.
U glavi mi žbrlje (ne one jestive koje radi Lulu – ili je to bila Sara?), nego kajgana od svih doživlJAJA koja bi riješila problem gladi nerazvijenih zemalja Trećeg svijeta (iako ne i AIDSa – jebiga). Bleki iz beki! Kokoši se još skupljaju. Druže. Ne druže. Kafenišu. Ja. Ne čitaju poruke. Spavaju do kasno. Ja. Rade ko manijaci. Liječe se. Uče. Ja. Serem. Ali namjeravam. Crni su ko cigani. Opet ja. Zapravo: ne znam što ima novo – tek se ufuravam u civilizaciju i stvarnost i nove stečevine kao što je određena četverokotačna pokretnina!
Ma zapravo sve je novo! Toliko toga da se isplati otvoriti novi blog: samonovosti.blog.hr. No, neka ostane kokošinjac za sada… Treba opet početi popunjavati kalendar postovima – ovo ljeto je bilo stvarno produktivno (u svemu samo ne u pisanju), ali budimo realni mene praktički nije bilo 2 mjeseca… malo slikica i krnji putopis su za isprintati i dupe si obrsati. Joj, sad kad popizdim i krenem u hiperpodukciju! Pa nafukam koke i počnemo ispaljivati dnevno po jedno jaje!
Dosta neostvarivih prijetnji! Istina, nije nas bilo dugo, ali toliko posla slijedi da ćemo moliti za par sati odmora da bar nešto napišemo na blogiću našem premilom! Nemam više snage za putopise – pa da samo ukratko obznanim: Češka je mrak! Piva jeftinija od vode! Hrvatska još divnija: suma sumarum: 4 otoka, jedan poluotok, 5 gradova na obali! Vratio se nostalgičan, zaljubljen, odmoran, ali strgan i odbijam stvarnost rujna u Zagrebu!
Nisam vas još niti otvorio dragi moji blogeri, ali uskoro – kad mi se oči naviknu opet na komp. Do novih zanimljivih vijesti, priča, nebuloza, spoznaja i isfrustriranih ispada, ostavljam vas uz početnu sliku: posljednji hvarski zalaz sunca! Ben ti ZG!
Bleki
