ponedjeljak, 24.09.2007.

In vino veritas

I tako se ja napokon oporavio od ljetne turneje i jedva jedvice aklimatizirao na Zagreb. Pljas! Heeej, studentu vječne slave!! Ups – to je ipak, vječni studentu…, javio se glas iz dubine zaborava! Toliko smo već zajedno, a ti mi iz godine u godine sve manje posvećuješ pažnje! Laž. Družimo se sretno već dulje vrijeme i nadopunjavamo – pomalo. S roka na rok, skok na skok… Hm… ispiti?

Sjeo ja i dohvatio se opet papira i smisla života. Božjom providnošću (ma jasno i ovozemaljskom nadarenošću) položih pismeni dio – solo na roku !? (I sjedim ja tako tamo i sijedim….al to je druga priča…) Okolnosti su takve (mora da me negdje posrao golub) da je baš usmeni kad se profa vrati s puta i da mu se javim tek u listopadu… I tako se ja opet malo opustih prije tjedana dana i totalno se vratim u život, jer se ima vremena.

Super! Počinjem se pripremati za Festival! O, da… pa neću sad tu kukati o ispitima, valjda… Znate'l priču o Festivalu vina? I ja sam je tek onomad čuo…

Festival vina, Pečuh

Da ne nabacujem službene nazive, jednostavnosti radi, zvat ću ga Festival vina. Naravno, tamo mi je bilo jaaako naporno i grooozno i baš ono, da. Nakon ovog, pravi povratak u stvarnost i ispite će biti još teži…toliko o onom usmenom…

'' Alaj fino to baranjsko vino, alaj fino lane moje, to baranjsko vino.
Lud bi bio ko ga ne bi pio, lud bi bio lane moje, ko ga ne bi pio.
Pijem vina i crna i bila, pijem vina lane moje, i crna i bila ...''


Mađarska Baranja, plodna ravnica, imanja, podrumi… Preko petnaest tisuća Hrvata, mnogo hrvatskih sela, najveći grad Pecs – Pečuh, centar Hrvatske samouprave. Predivan, stvarno. Mađari tvrde da ima mediteranski štih. Ne sasvim, ali da ima ono nešto – bome da. Predivan centar i pješačka zona – kavana do kavane, restorani, trgovine… a za Festival to postaje veliki sajam. Tisuće ljudi! Zajednički doček i otvaranje Festivala održalo se tridesetak kilometara van grada – u vinskom podrumu! Mmmmm… zapravo: woooow!! Podignimo čaše! – ups, mi svoje skoro ispraznili… dobar početak!!

'' U uskome škripu, sve između kuka, sadila je loze ta težačka ruka…''

Nakon tog službenog dijela, pozdrava, predstavljanja i tra la la la la, uputili su nas u lokalni podrum, selo do, da se podružimo s domaćinima. I u tom druženju popijemo sve što su imali! Hehe – ma neee, nego da kušamo njihova vina i zabavljamo se koliko nam srce želi. Tako sam otvorio zabavu Portugiscem pa nastavio Cabernetom, a za kraj ipak zalio Merlotom. (Pijem ja tako, čaša mi do pola puna i lik toči crno i pita me Merlot? Ja njemu, bože ne, ja pijem Cabernet, nije dobro miješati – pa u taj čas ispijem do dna i kažem – sad može!) Kako smo morali na večeru napustili smo taj dom vina s uspomenama koje su zveckale u vrećicama - iako ne zadugo.

''Domaćine dragi, gostoljupče blagi, daj mi čašu malu, ak hoćeš da šalu, provodim.
Pak nek pije veli koli-ko-ji želi, nek čašice broji, za se mjeru kroji, po volji.
Znao il ne znao, ti si nas sazvao, dostojan si hvale, ak i nisu male, čašice.
Živ nam dakle bio, rujno vino pio, goste dočekivo, š njimi vesel bio, zadugo!''


A večera? Ljudi moji… napustili dom vina, a došli u hram vina! To je nešto teško za opisati – Duboko pod zemljom, podrum/sala kao katedrala! Sam Dioniz je donosio i točio vino! Ajde da i koju kažem o hrani: njami! I to je dosta – ipak je ovo Festival vina! (Iako ne morate sumnjati u mene – ja sam opet ko svinja jeo i trpao…mmmmm. E, kokoši, da ste bile tamo…) I tako je to preraslo u jednu veliku veselicu sa svim sudionicima. Dobro smo mi i izdržali s obzirom da je slijedio pakleni dan!

''Vince se je pilo, kad nas nije bilo
Vince će se piti, kad nas neće biti
V saku vuru, v saki čas!''


Predivno vrijeme, razgledali smo grad, i svratili u Hrvatski kulturni centar na čašicu – razgovora. Nakon toga, naravno, kava! I to suuper kava – našli smo par ludih kavana i kojima smo visili s užitkom – i s užitkom (ajde ne baš sasvim, više s olakšanjem) koristili njihove veceje. Nije Mađarska više ni tako jeftina – sve smo to bome lijepo platili (istina, sve je to bilo fensi šmensi). Nakon ručka (opet njami) krenule su festivalske obveze i tu je postalo malo naporno. Tra la la i već je bilo vrijeme za glavnu priredbu u HNK Pečuh! (Daklem, rekoše mi je je to jedino Hrvatsko Narodno Kazalište izvan granica – ja slijepo vjerujem). A i izgleda kao Zg HNK u malom… jaaako lijepo! (I što Hrvati rade? Sjednu se u interni birc i za kikiriki se uliju ko deve – start s domaćom šljivom, pa onda opet vino). Ma nismo se mi odmah ulili – to je ipak došlo malo kasnije kad smo se pridružili navečer, nakon priredbe, hrvatskom vinaru na njegovom štandu na sajmu…joooj, pa kako to već ide – samo se točilo…

''Da hvalimo i slavimo našeg domaćina, koji nama za badava daje dobra vina.
On ne mari niti brani da se napijemo, već on veli da veseli kod njega budemo.
Zato tebi dragi brate, mili moj susjede, čašu punu kano tunju odreda napijam!''


Buđenje? Nije baš najbolje prošlo… dvojica na doručku…osipamo se… Pa uz tradicionalno hrvatsko kašnjenje odlazimo u posjet novim domaćinima u selo gdje nas dočekuju s – vinom! I? Gulašom! Njami! I tako jutro prođe u selu, fotkamo se ko luđaci, oko crkve, u crkvi – po svuda smo! Dan je bio stvoren za triježnjenje na livadi pod javorom, ali morali smo se vratiti u grad na završnu paradu, mimohod, totalni dernek; otvorena scena, sajam, gomila koja vrišti i oduševljeno sve prati… Glava naravno ne boli, jer je vino kvalitetno, ali umor se nakuplja… i do večere smo svi već izgorili… I onda: svečana završna večera u fensi hotelu s fensi jelom i fensi – vinom! Nakon prvih sat vremena popili smo - svu vodu. Vino nitko nije ni taknuo. Hihihi! Od čega smo se mi onda do suza histerično smijali? Pa naravno da je usred govora taj neki faca rekao Serete mi se na keš! Jedva smo se zaustavili… pomoglo je vino, jbga…

''Klo, klo, klo, klo,
klo, klo, klo, klo,
žudimo si svi dobro…''


Povratak je uslijedio odmah nakon večere. Svima je bilo dosta i vina i fekete mekete spike. U tih četiri sata do doma – dohvatila me takva prehlada da derem po čaju dok mi iz nosa kapa po tastaturi. Nakon svakog puta u Zagrebu me dočeka neka brutalna stvarnost… al zato imam sjećanja…

''In vino veritas!''


Bleki

- 20:02 - Kokokokokodaaaak (30) - Snesi na papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.