petak, 16.11.2007.

Kako do miša u kući u tri koraka

Evo malog zadatka za tebe dragi čitatelju. Dvije su ti riječi na raspolaganju: Miš Mouse. Kuća House. Upotrijebi ih u rečenici.

Jedan mali miš uspio je ući, ne mogu mu niš, šeće mi po kući!

Bravo, još ti i rima štima!

One little mouse hiding from the winter breeze got in to my house looking for some cheese.

Oho… Dobro si se snašao još si i rimu našao! Umjetnička duša neka. Nije sve u rimi – da vidim kako ćeš se snaći ako ti zadam kraći sastavak na tu temu od 200 riječi. Naslov je zadan:

Kako do miša u kući u tri koraka

Zazimilo u posljednje vrijeme. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica za psa na vanjskom ormariću. (1. korak) A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Srećom vrata od vrta više nisu širom otvorena. Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! I tako jednog dana tata kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno! I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do pesje kućice. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Pas hrče. Kućica ispred mene i ja u akciji! Nisam ga našao! Mišek i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?

Odlično! Točno 200 riječi! Jednostavno. Otvoreni kraj… Sve zajedno je zbog kratke forme ipak nekako šturo, bez šuga. Sljedeći korak je začiniti to malo. Sad mi lijepo iz toga napravi post za blog – u punoj slobodnoj formi! A ja za to vrijeme idem nešto prigrist!

Kako do miša u kući u tri koraka

Zazimilo u posljednje vrijeme. Bome. Ne otvaramo prozore više toliko često iz jednostavnog razloga – smrzne nam se dupe! Dobro, stara zapravo koristi svaku priliku da se prolufta jer joj toplo, ne, vruče, ne, hladno, ne, toplo, ne… aaaaaaaa!!! Onda bi ona i stari zvan Tajo pljugali pa se odu vani smrzavati jer sam u kući zabranio pušenje! I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće uz prozor oko grickalica koje stoje za Kujupsa na vanjskom ormariću koji je aman taman u visini prozora. (1. korak) Sad, jel se to sve dogodilo dok je on bio na kompu pa zamišljeno gledao vani i vidio miša (ne zanemarujem činjenicu da je to i bijeli miš mogao biti – ipak je bilo Martinje) il su pljugali i promatrali malog stvora kako njuška i piči po našem vrtu… A, mišek! Počinje mu zima i sad traži hranu i toplinu… Uglavnom, ta me anegdotica dočekala neki dan kad sam doma došao. Srećom da vrata od vrta više nisu širom otvorena. Pothlađenost je out! Navečer ih otvaramo i dalje da uđe zrak, ali roleta je do kraja spuštena. Pa nije on komarac da se kroz rupice progura! E, sad, nije rijetkost da se dogodi i sljedeća priča: Tajo ostaje zadnji. Tko je zadnji, zna se, spušta rolete i otvara vrata i prozore. Dakle: Tajo spušta roletu i otvara vrata. Činjenica: Tajo je zmotan! Posljedica: Tajo ne spušta roletu do kraja i ostavlja prolaz za "zrak". I tako jednog dana tata zvan Tajo kaže da je vidio malog miša kako šeće po stanu. (2. korak) Molim!? Pa učinilo mu se da je vidio neku sjenku kako je protrčala kroz hodnik u kuhinju. Pa kako je ušao!? Hop na noge mama i ja i u kuhinju na pod. Gledamo ispod elemenata – niš – pa di je taj miš!? Ma mora da mu se učinilo! Ali vidim staroj u očima kako vrti film miša pred prozorom. Kak je mogao miš ući kad je sve zatvoreno!? (hm…element Tajo postaje sve sumnjiviji)

I tako jednog dana gledam ja u fotelji TV kadli mišek mali protrči iz kuhinje uza zid do kućice Kujepsa. (3. korak) 1:30 ujutro. Starci hrču. Kujapas hrče (između njih na krevetu, umjesto u svojoj kućici, naravno!) Na katu zvučna kulisa: trojno sinkrono hrkanje! Dolje, oči u oči - kućica i ja! Gledam ja nju, gleda ona mene! Trznem ja – ona ništa! Pogled ne skidam, tražim neku anti-miš napravu… Pri ruci je krpa za brisanje Kujepsa. Oružje sam našao. Pravovremeno ću to baciti na njega i uhvatiti ga u svoju mrežu! Hrabrost je davno pobjegla i ostao sam sâm suočen s Miškom. Kućica ispred mene i ja u akciji! Pozatvarao sam sva okolna vrata da smanjim šansu za bijeg. Može il na mene il po skalama na kat! Trenutak se bližio. Mišjim koracima sam se približavao kućici. BU! Ništa. Šutnem ju nogom. Ništa. Zašutam kućicu preko nekoliko puta, podvrgnem nemilosrdnoj rotaciji i vrijeđanju. Ništa. Podignem ju i napokon vidim – da ga tu uopće nema!! Nisam ga našao! Miš Hudini!! Krasno, baš mi je takav trebao. Prekopam kućicu i spužvu i lažno dno u kojem Kujepsa drži drogu – ništa! Izgleda da Hudini i dalje luta bespućima moga stana! Što ćemo dalje?

Jebote, pala mi je na pamet misao: pa moj ljubimac si je nabavio ljubimca! Kujapas si je dovela miša s kojim će se igrat i kojeg će natjeravat! Ona voli te skviki krznate igračkice! Prošvercala ga je s nasipa u loptici koju je tamo našla, koju nije puštala iz usta. Pa to je divno, draga moja, al Hudinija!? Bog te zgromio ak si nabavila Hudinicu! Recimo, koja se sprema izbaciti na tržište hrpu malih Hudinića! Proč od mene prokleta misao!! Držmo se radije priče… Otišao Hudini iza kućice i od tad nije viđen… Na pamet mi je pala i ona vijest o supermiševima! Zatim je neizbježna bila pomisao na malog Njuška Grizovića, iako ga je Propheta poslao u Vječna Grizišta (odnosno bijelom mišu) – ali ipak: što ako su mu koeficijenti bili baš takvi da se tu vrati – kod mene – ko Hudini!?

Ne prolazi ni minuta da ne gledam kroz hodnik, uz rubove, da se ne pitam jel se mogao popeti na kat… da me nešto ne zaškaklja usred noći po tabanima ili dok tvrdo spavam ne pređe preko face, recimo… Imali smo mi posla na moru s Hudinijevim rođacima. Ista stvar – u tri koraka. Prvo mama veli da joj se učini miš. Ispreskakali je mi da je popizdila… Onda baba veli jok jedan, ja vidla dva… Jes, babo tri su, a ti si ta treća slijepa ko miš! Smijemo se mi tako, ali činjenica ostaje da smo u elementima našli piljevine… Dok tako jednog dana gledam ja nešto po kuhinji kadli protrči mišek iza frižidera! Eto i ispade kad ja nešto potvrdim da ipak mater možda nije luda! Tri dan i tri noći smo čekali – kupili lijepilo i sve to (to je kao najhumanije – da se ne bi oglasile one udrugovine za zaštitnjaču živina glodavih i to). Stavio ja mišu dve vrste slanine i tri vrste sira pa nek bira mališa. Nije beg cicija! Uvatili mi na kraju – ne jednog, ne dva – već tri miša! Miša mu pira, baba bila u pravu!

Evo čim stignemo idemo i tu naći ljepilo za miše. Pa da vidim Hudinija na djelu! Ovaj put nudim četiri vrste sira, jednu miješanu i bome kapričozu! Pa tko voli nek izvoli!

Hudinija čeka velika odluka: sir – slanina? sir - slanina?


Bleki

- 03:09 - Kokokokokodaaaak (54) - Snesi na papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.